Još
jedno čudo u nizu čuda našeg obrazovnog sistema jeste tzv. PORTFOLIO za
nastavnike. Školama i nastavnicima je naložena izrada portfolia, a da nikome
nije jasno kome i čemu to služi. Portfolio treba da sadrži biografske
podatke, podatke o kretanju tokom službe, ko smo, koje su nam dobre, a
koje loše strane, šta treba da unapredimo, primere dobre i loše prakse,
sertifikate o usavršavanju i svašta nešto. Pisani materijal će se čuvati u
posebnim registratorima i podnosiće se na uvid po zahtevu kontrolora iz
Ministarstva prosvete. Čuvaće ga nastavnici kod kuće, a neki će verovatno
završiti pod katancem i ključem u Školi. U suštini, kada se popuni i sredi,
skupljaće prašinu u nekom ormanu. Kako će portfolio u prašnjavim fiokama pomoći
unapredjenju nastavnog procesa, kvalitetu nastave i, u krajnjoj liniji, ono što
je najbitnije, kakva je korist djacima od još jedne ujdurme
birokratije?
Nastavnike
za mišljenje niko i ne pita, naređuje im se i propisuje šta i kako da rade.
Zato nije ni čudno da nastavnici mnogo toga primenjuju ne zato što su
ubeđeni da je to praktično korisno, već zato što im je to naređeno.
Kontrolori
se postavljaju iznad nastavnika, popuju im kako treba i kako moraju da rade!
Oni su moćnici koji sa visine superiorno i nadmeno posmatraju i vrednuju rad Škole.
Takva je
školska praksa sa portfoliom.
p.s. Registratore
distribuiraju Agencije “bliske” Ministarstvu prosvete.
p.s. U
najavi novo zanimanje "Menadžer za portfolio"
Нема коментара:
Постави коментар